21.03.2006., utorak
Žene, deca, poso i Ivo Sanader
Drage žene, buduće i sadašnje majke - otvoreno pismo
Iskreno se nadam da će kad-tad na snagu doći zakon koji će vam zabraniti zapošljavanje nakon što rodite, a porodiljni da će vam trajati pet godina minimum.
Nakon što na svijet donesete još jedan teret sebi i državi, plod ljubavi ili zanosa zaslužuje punu pažnju.
Zašto ovo pišem? Zato jer mi je pun qrac slušanja isprika za nerad a sve se svode na isto: -nema tko čuvati malu, mala se razbolila, ne mogu je ostaviti dadilji jer se bojim da će plakati...
Takvoj djelatnici shef ne može dati otkaz jer bi onda bio nehuman i sutra vjerojatno na naslovnici 24 sata kako je majku doveo na rub egzistencije. To što djelatnica ne zaradi ni koliko je potrošila službenog telefona, nije ni bitno. Njoj mala ima temperaturu i tu je kraj priče. Sad bi narod rekao da treba za takve stvari imati tolerancije. A kako imati tolerancije ako je 90 posto tih izgovora laž? Spomenimo da je dan nedjelja, izrazito sunčana i jedino budala bi radila, po mogućnosti muška. Uostalom to je fenomenalan izgovor jer shef ne traži ispričnicu od liječnika. I sad zbog takvog postupka pati još dvoje djelatnika jer fali karika kojoj je mala «bolesna».
Da, ženama je teže u životu jer moraju roditi. Mo'š si mislit.Ugrubo, pola države sastoji se od penzionera, u ovoj drugoj polovici recimo da je odnos muškaraca i žena 50:50. Ispada da to malo radno sposobnih muškaraca hrane sebe i ostatak populacije!!! Toliko o tome da je ženama teže. Sad će netko reći da ima puno žena koje imaju dijete i rade. Ima, jedna od tih je na početku ove priče i tu se počinjemo vrtiti u krug. Da ne bude sve tako crno, ima i jedna koja je nakon tri mjeseca od poroda došla na posao na vodeću poziciju i izrazito zahtjevan posao. Njoj je duplo veća lova kad radi nego kad je na porodiljnom pa otuda i dodatni motiv. Za takve čuvam mjesto gdje ću im podići spomenik.
A sada vijesti iz zemlje:
(najava vijesti – update slijedi ali ići će otprilike ovako:)
Premijer rezao vrpcu na Malom Lošinju
– za ETER iz M. Lošinja, izvještaj donosi hETERo koji zamjenjuje kolegicu kojoj mala ima temperaturu.
Gradska riva zasjala je novim sjajem u Malom Lošinju a sam događaj bio je začinjen i posjetom vodećega čovjeka u vladi Naše Države - Veliki čovjek za malo mjesto - Sanader je rekao kako je to fenomenalna investicija jer će se sva djeca sada naučiti skakati u more (dakle, more, ne vodu) na lastu. Iako je Cres u neposrednoj blizini, nije bilo riječi o H5Nu ni o zaraženim bjeloglavim mupovima.
------------------------------------------------
Update u 21:30
Bili na otvorenju rive u Malom Lošinju, uglavnom tri dana jahanja. Ja sam odradio zadatak na visini - to je ujedno i najvažnije.
|
- 04:00 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
19.03.2006., nedjelja
4 i pol minute
Zašto će ovaj post biti kratak?
Želim biti u okvirima nedjelje, jelte, jer za 5 minnuta već sam u ponedjeljku.
Da skratim, vani sam bio samo u svojstvu patrole koja piše kritike za neki dnevni list i ocjenjuje mjesta za izlazak, dakle kao i da nisam.
Korizma traje još jaako malo pa će se i to promijenit. Ali šta da radim s alkoholom ako nema auta?
Bože podari mi privlačan oglas za auto, da ga povoljno kupim pa da alkohol dobije svoj smisao, isti taj auto da prodam skupo kad mu izvadim dušu. Amen.
Šteta bi bilo ne opisati ovaj savršeno divan dan koji sam započeo obilnim ručkom s maminim lazanjama a završio tako što sam nakon ručka legao i zaspao uz žestoki techno iz zvučnika. Malo sam se preračunao pa sam nakon sat-dva učinio hladni "turn off" nogom.
Slučajno sam se probudio i evo me pišem...
Žalim jedino što propustih nedjeljno izdanje magazina o bogatima i slavnima ali to se sve uklapa u moj nepredvidljiv life.
Bila svaka nedjelja ovakva i doli rad nedjeljom osim ako se ne plaća u naturi!
Što volim dan kad je bezbrižan
Što volim dan
Što volim san kad je stvaran
Što volim san
|
- 23:55 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
18.03.2006., subota
Stanje uma - relativno
O svome preseljenju slušam već i vrapce na granama kako šaputaju. Vlastita majka koja je navikla na moja duža izbivanja postala mi je recepcionerka, nazove me i pita kada dolazim u hotel... U tom trenu i ja se trgnem pa se zapitam što mi se to događa.
STanje je sljedeće: našao sam se u nezavidnoj situaciji bez vlastita prijevoza i tu prestaju sve priče oko moje slobode planiranja vremena. Vrijeme je u trećem planu, postaje relativno kao i moje stanje uma.
Kako sada stvari stoje, uhvatio sam ritam 2-1, dvije noći nisam doma jednu jesam. Ove dvije što nisam doma prospavam na poznatom kauču ispod kojeg teku čudne podzemne vode.
Znači, auto je prvi razlog zašto dugo izbivam. Drugi je možda i novo društvo koje sam spominjao, sve novo meni je zanimljivo. Razloga za ljubomoru nema. Ono što je još zanimljivo je taj feeling koji se javlja u meni u zadnje vrijeme. Ništa strašno ali svakako je nepoznato pa ustvari analiziram sebe samoga, tko zna kakvi se to čudni procesi odvijaju u mojoj glavi. Ipak mislim da nisam na putu da postanem sinjski zet, iako mi ne bi ništa falilo u toj kombinaciji.
Nego o čemu je riječ? Što mene to zaokuplja toliko? Čini mi se da sam upoznao osobu koju krase rijetke kvalitete poput: poštena, vrijedna, vjerna, pametna. Ima još ali i ovo je dosta. Eto to je ta rijetka vrsta o kojoj sam govorio. Ja sam odgajan u duhu svih tih vrijednosti i zato ih valjda toliko i cijenim kod drugih.
Prilagodljiv po prirodi, kakav jesam, u takvom se okruženju i sam počinjem preispitivati. Uz takve ljude i sam postajem bolji i savjesniji kao što u društvu kriminalaca poprimam sumnjive manire.
Još samo preostaje da naiđe PeeMeS pa da vidimo kako zaista stvari stoje, tu su žene slabe a muškarcima je slabo.
Imam jak osjećaj da će mi se nešto teško srušiti na glavu, nekakav teret. Nekako i nisam baš za literarni izričaj dok mi taj teret visi nad glavom, btw lova je, nije LOVE u pitanju. Povijest se ponavlja pa tako i meni počinju stizati pozivi na sud kao i u stara vremena pred punoljetnost, jedino što me sad svaki poziv skupo stoji a prije sam skupljao samo ukore. Samo meni se može dogoditi da radi krivog parkiranja završim uhićen radi napada na službenu osobu i remećenje mira i reda???WTF!!! CUT
Brojevi se vrte i meni po glavi. Imam svoje sretne brojeve koji me oduvijek prate. Valjda neko značenje imaju, samo nikad neću saznati koje. 22 je jedan od njih. Općenito dvojke. Ako pridodamo sexualne aluzije, brojke dodatno zapapre situaciju iako su se muškarci odavno prestali baviti slobodnim procjenama eksponata koje susrećemo u hodu. Jednostavno nema razgovora tipa: "jesi vidio kakve sise ima?" - "četvorka, ako ne i petica sigurno..." Preinfantilno i profano za fino društvo u kojem se krećem. Više se pažnje pridaje detaljima u mogućoj situaciji, a u razgovoru se iskorištavaju atributi poput kose, pogotovo ako je rep u pitanju, čizmice koje bi jedine ostale, suknjice koje ne bi ostale itd...
Nažalost, neke stvari uvijek ostaju iste pa i ta da je žena koja ima iskustva u pravilu drolja - to nije ništa drugo doli obična predrasuda. Šef voli reći da su sve drolje ali to više dođe kao uzrečica ili zaključak na kraju.
Muškarac od svoje buduće životne suputnice ne želi slušati priče o stjecanju njenog iskustva. Može podnijet nešto malo, ali po mogućnosti da su prije njega ovi ostali nekim slučajem svi bili luzer do luzera i niškoristi.
Žene bi uvijek morale voditi računa da naš ego bude sit, tek onda smo spremni slušati činjenice koje moramo čuti, taktika je bitna pogotovo ako nije došlo do ljubavnog sljepila. Ali to su sve naklapanja ako uzmemo u obzir realnu situaciju: na tržištu je danas žena ta koja određuje pravila u igri i to se nameće sve više. To je i razumljivo jer žene ništa manje ne uživaju u sexu od muškaraca, još prije 30-ak godina kada su "djeca cvijeća" rulala po kugli, brojke su izgledale sasvim drugačije. Sve side, kapavci i svrabovi ovog svijeta ne mogu ubiti tu potrebu koja je zapisana u našem DNA nizu. Sve maske padaju u vodu kada dvije osobe osjete da bi se mogle pretvoriti u životinje kojima tada jedini način komunikacije postaju krikovi i eventualno pogledi. Tada iz prstiju izranjaju kanđe koje se zabijaju duboku pod kožu, a sve u žaru strasti, tada smo pravi pećinski ljudi, samo što se brzo vratimo u normalu i uloge koje su nam dodijeljene u životu. I tko nakon svega ima pravo prosuđivati prema nekim brojevima, za takve postoji politika i sabor pa neka komentiraju crne statistike do mile volje ili do ručka u saborskom restoranu. Oni pametni će za vrijeme tog ručka išetati s Markova trga i skoknuti do stare iskusne kolegice s nekog bivšeg posla kad se nije imalo ni za mesni doručak.
Ovaj put ništa od tracheva jer sam ja mala beba i moram još puno
Medo nije slomio nogu, samo mu je dugo trebalo da se uspne natrag na vrh ormara odakle mu se pruža pogled na situaciju.
Bog, PA-PA Benedikt i Hrvati !
|
- 03:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
15.03.2006., srijeda
Vidila žaba da se konj potkiva ...
... pa je i ona htjela dignut nogu.
Tako nekako ide stara narodna, koja se prenosi, evo već s tko zna kojeg koljena na koljeno. Kolege oko mene sve više i više uzimaju si to malo prostora oko nas, nazovimo ga eter jer to i je. Barem nama profesionalno izdeformiranima. Te jedna bi bila više u kadru, drugoj fali da je ljudi vide na ekranu, treća je srećom normalna pa si je otvorila blogić ne bi li na taj način pokušala iscijediti ono što joj nigdje i nikako ne polazi za rukom da iscijedi iz sebe.
Razlog zašto sam pokrenuo i ja blog ne leži samo u činjenici da i ja želim ETER, puno ETERa za sebe, nego i jučerašnje HTV-ovske nakupine gluposti u središnjem dvevniku gdje se prijeti sankcijama onima najslabijima i najmlađima među blogerima. Ima li kraja glupostima kojima nas truju s državne dalekometne-vidnice TV ? Mislio sam da nakon što je Franjo otišao na vječne pašnjake i Cezar Canjuga napravio svoju emisiju, da ne postoji glupan koji misli da je jači od Boga i interneta.
Posao mi je ludilo. Pogotovo otkad sam prodao OA (u daljnjem txt osobni automobil). I pogotovo otkad smo dobili pojačanje, pojačanje i to dobro. Ovaj puta iz Dalmacije, pa ljudi čime se dole žene hrane?
Duba je vrsta kakvu nisam nikada do sad susreo. Samo sam slušao priče na koje bih odgovarao ironičnim smješkom, nisam mislio da postoji. Sada kada sam spoznao da je to realna stvarnost sve drugo postaje nerealno. Prošle su dvi noći da nisam bio doma. Bio sam na radnom mjestu što ne znači da sam radio. Želim što bolje upoznati novu kolegicu, nema nikakvih primisli, svi smo mi od krvi i mesa. Ionako smo mi (muškarci) tu radi žena, i Seinfeld je jučer rekao, a ja opet kazem, bez primisli.
Da sam zabrinut za sebe jesam. U redu, odrekao se jesam alkohola u Korizmi ali tko je spominjao s s s ssssex? Severina, na Dori, točan odgovor.
Sve što sam osim Seve zapamtio o Dori je fenomenalna mala s RTL tv koja je uspjela Sevu natjerati da izusti koju lijepu za nju i koju ružnu za omiljenu nam urednicu dnevnog magazina o bogatim i slavnima. Ok, ostala mi u super sjećanju i njena kolegica koju isto čeka blistava karijera, no njoj Seve nije izjavila ljubav pa...
Jel' dosta ovo za start ha? Znajući ludi ritam svoj, tko zna kad bum se vrnul natrag.
Ne! Ovako ćemo: kako je ovo moj prvi gićblo proslavimo svi jednim sočnim tračem iz pouzdanih izvora a nisu povezani s medijima osim što sam trač naravno ima veze s ETERom koji gledamo. To je i prilog prilogu u dnevniku gdje se od državnoga vrha pozivaju učenici da ne klevetaju bližnje svoje iako se radi samo o pisanju bloga, ali pustimo sad ljudska prava, bacimo se na žutilo.
Znate li kako se zove psihologinja koja se bavi stanarima BB kuće? E pa navodno da je radila u TOP SECRET firmi IBM u kojoj kad se saznalo da se ova praši po firmi sve u 16 dobila nečastan otpust iz IBM armije.
E stvarno sam... ne znam što mi je da tako iznosim prljavštine u javnost. Javnost? Pa sve je javno, to je normalno, treba se naučiti tajnom.
A imaaam tajni, sad ću svaki put po malo, pa neka seru na dnevniku još.
Tanja, ako je bed reci, NHF, kad sam pisao mislio sam da nitko neće čitati.
Pao medo sa ormara, spava mi se pa do slijedećeg posta u ETERu draga *A* !
|
- 00:05 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|